Radnja romana događa se u Drugom svjetskom ratu. Vojnom liječniku po imenu Petri Friari, pripadniku medicinskog osoblja na njemačkom brodu-bolnici usidrenom 1943. u tršćanskoj luci, dovode teško ranjenog mladog vojnika koji je izgubio pamćenje. Mladić uza se nema nikakvih dokumenata, samo mornarsku jaknu s ušivenim finskim imenom »Sampo Karjalainen«. To Petrija, koji potječe iz Finske, navodi na zaključak da je teško ranjeni vojnik također Finac, te on pomaže »Sampu« da ponovo otkrije svoj materinji jezik i domovinu.

Obojica muškaraca su egzilanti – svatko na svoj način – i obojica se suočavaju s pitanjem vlastitog identiteta. Arhetipska drama o identitetu započinje Sampovim ovladavanjem govorom i kretanjem. Jezik je središnji motiv naracije. Bez jezika, nemamo vlastite korijene i sjećanja. Dok putuje ratom razorenom Europom »natrag« u Finsku, Sampo doživljava povremene proplamsaje sjećanja: »Naglo, poput poriva za povraćanjem, osjetio sam iznenadnu potrebu da govorim.«

U Finskoj se Sampo sprijateljuje s vojnim kapelanom, gorljivim pastorom Koskelom, koji vjeruje da će učenje o finskim mitovima i legendama pomoći rastrojenom čovjeku da nađe nekakvo uporište, no Sampo se i dalje ne osjeća kao da se vratio kući: »Imao sam posve jasan osjećaj da sam nepromišljeno i strmoglavo jurio pogrešnim putem. U najskrovitijim zakucima mojeg nesvjesnog bio sam mučen osjećajem da je unutar mojeg mozga pulsirao još jedan mozak – živ zakopan.«

Priča glavnog junaka Nove finske gramatike može se usporediti s pričama o Kasparu Hauseru i »divljem dječaku« iz Aveyrona, koje su zaokupljale europsku maštu u protekla dva stoljeća. Sjajan autor, izvanredna knjiga. (The New Statesman)

Fascinantna knjiga koja je zasluženo dobila pregršt nagrada i jednoglasne pohvale kritike i publike. (The Times Literary Supplement)

»Ne sjećam se kada sam pročitao bolji roman, ili kada sam bio u tolikoj napasti da njegovog autora proglasim genijalnim.« (Nicholas Lezard, The Guardian)

 

O autoru

Talijanski književnik Diego Marani radi kao viši lingvist u Europskoj uniji u Briselu. Za jedne švicarske novine piše tjedne kolumne o aktualnim događajima jezikom koji je sam izmislio – europantom. U Francuskoj mu je objavljena zbirka priča na europantu, a u Italiji šest romana, od kojih je Nova finska gramatika nagrađena najprestižnijim nagradama, a kritičari su govoreći o romanu često koristili riječi »genijalno« i »remek-djelo«.