“Moj je književni portret dovršen, a to je ujedno i moj politički portret. Ne mogu reći koliko se pravoga kriminala u njemu može naći, ali molim sljedeće: izvan njegovih granica ne treba tražiti ništa. On je sasvim savjestan i pošten.”(Mihail Bulgakov – Iz pismaVladi SSSR-a, 1930.)
Mihail Bulgakov je hrvatskom čitateljstvu poznat ponajprije kao autor Majstora i Margarite – romana koji se kalio dvanaest godina (1928.– 1940.) i koji je nedavno proglašen jednim od najčitanijih ruskih romana svih vremena. Iako se spomenuti roman s pravom smatra vrhuncem piščeva opusa, treba istaknuti i to da je on tek logičan nastavak autorovih književnih veduta iz 1920-ih godina. Budući da je Bulgakov obogatio rusku književnost brojnim proznim i dramskim ostvarenjima (u moskovskim je krugovima početkom 1920-ih godina bio poznat kao ponajbolji moskovski feljtonist – humorist, a sebe je smatrao prije svega dramskim piscem), bilo bi uistinu nepravedno da njegova rana proza ostane u sjeni kultnoga romana. Kako se kalio Majstor je prva hrvatska antologija Bulgakovljeve rane proze (1919. – 1929.), u kojoj će se naći i relativno nepoznati Bulgakovljevi feljtonski počeci s Kavkaza. Dobar dio rane Bulgakovljeve proze zastupljene u ovoj antologiji posvećen je postoktobarskim ratnim prilikama, tj. duhovnim, etičkim i fizičkim aspektima Građanskoga rata. Taj će ratni ciklus upotpuniti i Bulgakovljeve autobiografsko – liječničke priče izhvaljene zbirke Zapisi mladoga liječnika, vrhuncem koje se smatra poluautobiografska pripovijetka o borbi s ovisnošću – Morfij. Iako rođeni Kijevljanin, Bulgakov je bio izrazito moskvocentričan autor, što će se pokazati i u satiričnome remek – djelu Psećesrce, kao i u živopisnim moskovskim feljtonima i kratkim pričama iz prvih godina NEP-a. Upravo će se spomenutim djelima odraziti genius loci nove sovjetske prijestolnice – Moskve, tj. njezin kameleonski karakter i oksimoronska priroda Lenjinova vremena (u kojemu se rađa i nova ljudska vrsta – homo sovieticus). U posljednjoj proznoj cjelini antologije Bulgakovlje verane proze, naslovljenoj Crni mag (što je zapravo naslov najranije verzije velikoga romana Majstor i Margarita), do izražaja će doći Bulgakovljev zajedljivo – groteskni humor kojim opisuje i sjaj i apsurd sovjetskoga modusa vivendi. (Ivana Peruško)
Mihail Bulgakov (1891.– 1940.) bio je ruski književnik, dramaturg i novinar. Rodio se u Kijevu, gdje je i odrastao i završio studij medicine. U vrijeme Građanskoga rata triput je bio mobiliziran. Kao vojni liječnik borio se na strani bjelogardijaca na Kavkazu (Vladikavkaz, Beslan, Grozni). Iako se danas smatra jednim od najznačajnijih i najtalentiranijih ruskih književnika 20. stoljeća, Bulgakov je bio i jedan od najcenzuriranijih autora sovjetske scene. Afirmirao se kao vrhunski moskovski feljtonist i humorist čiju je mladenačku prozu, tj. kratki roman Kobna jaja (1924.), oduševljeno pozdravio Maksim Gorkij. Književnu je afirmaciju stekao romanom Bijela garda (1924.– 1925.) i dramom Dani Turbinovih (1926.) – jednim od omiljenih kazališnih komada Iosifa Stalina. Najveću je slavu ipak stekao posthumno, po objavljivanju romana Majstor i Margarita (1966.– 1967.). Po njegovim se djelima danas snimaju filmske uspješnice i brojne televizijske serije.
