Nakon singlova i videospotova “Žena”, “Za tebe” i “Otok” te odlično prihvaćenog EP-a “Priča iz krletke”, vinkovački glazbenik Luka Katić predstavlja debitantski album “Sudbonosno ne”. Na albumu iznimno kreativnog i znakovitog naziva se nalazi deset vrhunskih pjesama na hrvatskom jeziku. Album je snimljen u studiju Tvornica zvuka, autor većine glazbe i tekstova je Luka Katić, a miks i mastering potpisuju Luka Senčić i Karlo Lukačević.

Album otvara kompozicija “Žena”, o kojoj Luka kaže: “Pjesma “Žena” govori o tome kako je potrebno osvijestiti koliko smo mi kao čovječanstvo uskraćeni za stvaralaštvo i umovanje žena kroz povijest zbog raznih ustroja i normi patrijahalnih društava (pravo na obrazovanje, pravo na glas itd.). Naravno, nejednakosti se osjete i sada te je ova pjesma čisto osvještavanje o toj činjenici. Prvo i osnovno, to je osvještavanje mene samog, koji se ne smatram borcem za ženska prava, niti sam sposoban to biti.”.

Druga pjesma na albumu je nazvana “Za tebe”: “Riječ je o ljubavnoj pop rock pjesmi u kojoj sam se pokušao ogoliti do kostiju, ali i podrediti ženi kojoj pjevam. U isto sam vrijeme želio postići to da zadržim “muškost” i ne prijeđem onu opasnu liniju patetike, poslije koje nema povratka ni popravka. Nemam nešto puno pisati ili pričati o ovoj pjesmi, pošto je sve više manje jasno kroz samu pjesmu! Nadao sam se prenijeti energiju čovjeka koji se daje za nešto bezuvjetno, nadam se da sam uspio.” – izjavio je Luka.

Slijedi pjesma “Avatar”, koja govori o mladoj osobi koja se bori s mentalnim zdravljem i sve što se događa, postoji, doživljava i vidi za nju nema smisla te u pitanje dovodi i sam život. Osjeća se kao da ju je netko stavio u ovo tijelo i mora bivati tu neko vrijeme, kao da je ovo tijelo samo avatar i u tome ne vidi smisao. Ipak, u pojedinim osjećajima, odnosima, i socijalnim interakcijama s drugim osobama koje su mu drage, mladić ipak nalazi trunku nade i smisla te život ipak počinje shvaćati kao nešto što se može i treba disati do kraja.

Album nastavlja “Festival straha”: “U ovoj pjesmi prepričavam priču koja završava tragično po jednog mladića, a radnja bi se mogla svrstati u nekoliko stotina godina u prošlosti. Ipak, tematika o kojoj pjevam prisutna je i danas u našem društvu te se bazira na odgoju pojedinca od strane roditelja, okoline tj. društva. Sve što se događa u životu pojedinca itekako utječe na to kakav će trag taj pojedinac ostaviti na društvo. Dakle, za sva zla i dobra koja čovjek učini na neki način se može reći da je jednim dijelom kriva i sama okolina, društvo tj. dokolica. Pjesma poziva na društvenu odgovornost i pomalo izruguje pristup kojim se odgaja kroz strah i to još od malih nogu kao ono: “ne pij kavu narast će ti rep” “ne idi van, ukrast će te cigani”, “odvest će te babaroga”. U suštini nemoj raditi ništa što starijima ne paše jer će ti se neko zlo dogoditi. Smatram da takav pristup može dovesti do stvaranja krive slike pojedinca u društvu i posljedično do puno većih problema.”, kaže Luka.

Luka nastavlja opisivati pjesme s albuma:

Otok

“Pjesma je nastala prije deset godina, kada mi je tadašnja djevojka, a današnja supruga kupila gitaru. Tada sam se s pjevanja u gažerskom bendu bacio na učenje gitare. Ne može se reći da sam stekao zavidne vještine sviranja gitare, ali kako sam učio akorde, tako sam počeo pisati svoje pjesme. Prva četiri akorda koja sam naučio bila su dovoljna da napišem pjesmu “Otok”. Anksioznost i tjeskoba koja je tada bila prisutna u meni i ljudima oko mene, bile su sasvim dovoljna inspiracija kao i potreba za potvrdom da se iz toga može izvući te da samo treba ustrajati i raditi na sebi. Koliko god to bilo patetično ili ličilo na još jednu floskuletinu, tada za tu razinu zrelosti bilo je prijeko potrebno.”.

Djetinjstvo

“Pjesma je kao i “Otok” nastala prije deset godina i pisao sam je dok sam bio u Osječkom bendu “Metronom” koji sam osnovao s frendovima studentima Prehrambeno-tehnološkog, Medicinskog i Pravnog fakulteta. Odlučio sam pjesmi dati konačni oblik i formu te je napokon snimiti u studiju, jer je prethodno zapela samo na demo verziji. Djetinjstvo priča priču o odrastanju uz potrebu stvaranja i pisanja pjesama kao nešto što je uvijek bilo prisutno u mom životu čak i kada sam svim načinima bježao od toga. U početku nisam o tome puno pričao i malo je tko znao da to jednostavno postoji u meni, kasnije je odraslo zajedno sa mnom te postalo dio mene kao i ova pjesma.”.

Kora naranče

“Nikada nisam mislio da ću moći napisati ljubavnu pjesmu i uvijek kada sam se toga uhvatio bio bi to čisti promašaj. Zbog toga tekstove koje prepoznam kao nešto što i nije tako loše čuvam kao zlato i na njima gradim ovakav tip pjesme. Emocije ovakve prirode mi je uvijek bilo lakše prenijeti djelima nego riječima što ne znači da u potpunosti bježim od ljubavnih pjesama. Možda jednostavno imam previše strahopoštovanja prema ljubavi pa si ne dajem prostor pametovati na tu temu. Pjesma je u kratkim crtama usmjerena na poantu da si najjači kada imaš nekog i najsigurniji kada je netko jak jer ima tebe.”.

Lajem na glas

“Jedan od “motora” mog pisanja definitivno jeste nepravda. Neovisno bila ona u kući, ulici, društvu ili u cijelom svemiru, uvijek me nekako svrbi. Moja narav je tvrdoglava i bilo kakav vid nepravde procesuiram tako kao da moramo izreći da nešto nije kako bi trebalo biti i znam da tu osobinu nije uvijek bajno za imati u arsenalu osobnosti. Ovom pjesmom jednostavno govorim sudbonosno ne pomirenju da su stvari takve kakve jesu i da se ne mogu mijenjati. Ne mirim se s statusom quo i grizem nazad kad me nepravda izjeda. Svjestan sam da sam ponekad i ja tvorac nepravde za nekog drugog <,a to mi je i gore od nepravde prema meni, tada grizem sam sebe.”.

Na kapima kiše

“Nekako su ljudi najbolja verzija sebe onda kada skupa pjevaju i šalju te zvukove u svemir te se oni tamo negdje isprepliću između energije i materije. Upravo vođen time pisao sam u pjesmi “Na kapima kiše” kako neovisno koliko te život tuče, lupa i slama postoji razlog zašto si tu i zašto je netko pored tebe tu. Svi možemo i trebamo tolerirati onoga do sebe, pokazati mu empatiju i reći “vidim kroz šta prolaziš, bio sam tu i  proći će”. Kiša simbolizira taj trenutak ispiranja svega zla na svijetu zbog kojeg se sramimo jer činimo zlo onda kada nemamo razumijevanja jedni za druge. Zajedno kroz pjesmu i život možemo više i nije loše ponekad se zadržati na kapima kiše!”.

U čemu je bit

“Život je put dok cilj je usput! Ovo si govorim uvijek kada “zaglibim” u potrazi za smislom života i odgovorom koja je uopće bit svega oko mene i u meni. Najsretniji sam onda kada se od takvih misli maknem jer i da postoji nekakva početna točka svemu oko mene, ne treba je tražiti jer te ta potraga samo ograničava da uživaš u ovom putu koji se zove život. Tada postanem zahvalan što postoji sve što postoji! Brzo prolazi život i ne treba si lagati da nešto ne želiš ili da ti nešto ne treba jer eto ne vidiš smisao. Život brzo namigne i promjeni smjer, zato uživaj dok možeš!”.